Vreme u kojem živimo karakteriše brzi razvoj
nauke, tehnike i tehnologije kao i naglo povečanje znanja. Savremeno
obrazovanje nalaže prema tradicionalnog vaspitno - obravovnog sistema, metoda,
oblika, principa. Aktivnost je osnova za razvoj i napredovanje ličnosti jer
nova škola afirmiše učenika kao aktivnog subjekta u nastavi. Zbog toga je, u
cilju podsticanja razvoja, nužno obezbediti uslove za aktivno učešće mladih –
učenika pa i nastavnika.
Zahvaljujuči
tehnologiji u naučnim oblastima, bilo je moguče razvijati modernu peda –
gošku
tehnologiju (multimedijsku, televizijsku i kompjutersku) koja je doprinela i
doprinosi u unapređivanju nastave, motivacije učenika, podizanju kvaliteta
učenja i nastave. Ovo je, svakako, tačno samo pod uslovom da se pedagoška
tehnologija stručno opremi programima, da se koristi na način kako to
preporučuje pedagoška nauka i da se ne preferira nastavnik u čija uloga se ne
može zamjeniti tehnologijom pa ma koliko ona bila savršena. Dakle, nastavnik je
nezamenljiv ne samo za nastavu i van nastavnu aktivnost već i za saradnju škole
i društvene sredine, a više se bavi planiranjem, pripremanjem, organizovanjem,
vaspitnim radom - vaspitanje.
Savremene
promjene u cjelokupnom sistemu odgoja i obrazovanja, zahtjevaju od nastavnika
da to bude osoba od povjerenja, odgajatelj, savjetodavac, prijatelj,
organizator, koordinator, saradnik, inovator, ocjenjivač, mentor; jednom rečju
savremena osoba. U savremenoj školi (u budućnosti još više) uloga nastavnika je
daleko šira. Raznovrsnija i bogatija. On treba da bude aktivan u školi, izvan
škole, u slobodnim aktivnostima, kulturnoj i javnoj delatnosti škole. Dobar
nastavnik ne odupire se uticaju učenika, jer će svoju izuzetno odgovornu ulogu
uspešno ostvariti, ako sa njima dobro sarađuju. Sarađivati u ovom kontekstu ne
znači da samo nastavnik sluša prijedloge učenika, mada je i to veoma važno, već
sarađivati znači prihvatanje prijedloga učenika, ako su objektivno za
prihvatiti ili objasniti zašto se određeni prijedlog ne može realizovati. Nije
moguće dobro i demokratski raditi u odjeljenju ako se ne prihvata uticaj
učenika. Ako nastavnikovo ponašanje i stil rada nisu u potrebnoj mjeri
uslovljeni radom i ponašanjem učenika, onda tu nema interakcije, a nastavni
proces mora biti interakcija.
Promjene u društvu utiču na promjene u školi, a
promjene u školi u najvažnijem dijelu odnose se na promjene pozicije nastavnik
i njegove uloge i stil rada u nastavnom procesu. Opstojnost i budućnost škole
ogleda se u njoj odgojnoj ulozi. Da bi nastavnik bio odgajatelj tj. da bi
ispunio svoju odgajateljsku ulogu, on mora djecu voljeti, uvažavati njihovo
mišljenje, podsticati ih na postizanje dobrih rezultata, ali sa njima dijeliti
i eventualne neuspjehe. Uspješnost i djelotvornost nastavnika kao odgajatelja
više ovisi o kvalitetu uspostavljenih odnosa, a manje o poznavanju predmeta
kojeg predaje, mada se i ova komponenta ne može zanemariti.
Zahvaljujući dobrom stilu rada, nastavnik može postići bolje rezultate u odgojno – obrazovnom procesu. Ovo se ne odnosi samo na izbor metoda rada, nego se stil rada ogleda i u cjelokupnoj individualnoj pedagoškoj praksi nastavnika. U stilu rada nastavnik izražava svoju samostalnost, kreativnost, inicijativnost, demokratičnost ili autoritarnost, nedosljednost, neodgovornost.
U
savremenoj školi djeca trebaju zauzimati centralnu ulogu, a škola treba postati
mjesto na kojem se istražuje, ispituje, zajednički rješavaju problemi i vodi
promišljeni dijalog. Učenici trebaju školu doživljati kao mjesto gdje se dijete
razvija u kognitivnom, emocionalnom i društvenom smislu i gdje će djetetova
motivacija za rad biti na visokom nivou.
0 komentari:
Objavi komentar